Neovisno o tome upravljate li velikom , malom ili mikro tvrtkom, postoje stvari koje su zajedničke svima. Rad s ljudima, odnosno upravljanje ljudskim potencijalima i kadrovima jedan je od najslojevitijih i najkompliciranijih od svih.
Ljudi su najveće blago ali i najveći problem svake tvrtke. Adekvatno nagrađivanje, ravnomjerno raspoređen pritisak obaveza i odgovornosti samo su neki od zadataka kojima se svakodnevno susrećete kod upravljanja, odnosno vođenja poslovanja tvrtke.
Zdrava atmosfera, međuljudski odnosi, filozofija vlasnika koja se prenosi na način razmišljanja zaposlenika i cjelokupno funkcioniranje tvrtke.
Vizija, misija i društveno odgovoran način poslovanja bitni su faktori za normalno funkcioniranje tvrtke. Postoje naravno prirodno nadareni ljudi koji imaju izraženu emocionalnu inteligenciju i dar za dobar odnos sa ljudima.
Možda i najvažnija osobina takvih ljudi je strpljivost i tolerancija što jednostavno imaš ili nemaš u sebi. Kažu analize da su najbolji šefovi oni koji odnos ne grade na vertikalnoj hijerarhiji odnosno ne postavljaju se superiorno činjenicom da su na višoj poziciji od ljudi u timu kojim upravljaju.
Autoritet radi autoriteta nije neki mehanizam kojeg ljudi volje i ne donosi dugoročno prihvatljive rezultate. Naravno uvijek ima onih koji misle da deranjem, neprimjerenim rječnikom ili pritiscima mogu izvući maksimum i ono najbolje iz ljudi međutim efekt je zapravo suprotan.
Sigurno vam je poznato ponašanje ljudi koji u biti rade samo ono što im se kaže.
Koji je razlog takvog stava zaposlenika?
Zašto nemaju inicijativu ili ne razmišljaju pro aktivno niti se trude koliko biste željeli?
Jesu li oduvijek takvi?
Naravno da postoje ljudi koji jednostavno nisu voljni dati nešto više i ne razmišljaju što bi mogli napraviti jer jednostavno ne žele.
To su pasivni tipovi koji čekaju da im se kaže što trebaju raditi i koji odrađuju upravo i samo to i ništa više. No da li ste se zapitali zašto je neki zaposlenik od početnog entuzijazma, vedrog raspoloženja i radoholičarstva postao jedan od izvršilaca onoga što mu se (ili joj se) kaže?
Zašto je taj netko posao jedan od drugih ranije opisanih?
Najčešće zato što niste cijenili inicijativu, poduzetnost i trud.
Pri tome ne nužno novčano odnosno materijalno. Pohvala, zahvala i davanje do znanja da pratite i vidite što i kako zaposlenik radi često su puno bitniji od novaca i materijalne kompenzacije. Ljudi vole kada ih se pohvali, posebno ako se to učini javno.
Znate već ima ono pravilo da javno hvalite a u četiri oka kudite. To nikada nemojte zaboraviti.
No vratimo se na našeg nezadovoljnog (ili nezadovoljnu) djelatnika. Prvo da bude savršeno jasno da govorimo o zaposlenicima oko kojih se vrijedi potruditi, onih koji su bitni za tvrtku i onih na koje računate u budućnosti.
U životu pa i u poslovanju odnosno poslovnom okruženju, postoje takozvane magične riječi; hvala, molim i oprosti.
Koliko često ih koristite?
Koliko puta ste dali do znanja da netko dobro radi svoj posao? Kada ste zadnji put pohvalili nekog zaposlenika? Možete li se sjetiti kada ste zadnji put popričali o nekim temama nevažnim za posao. Kako djeca, kako zdravlje, roniš li još…
Iskustvo dolazi godinama i znanje nije ništa drugo nego akumulirani skup iskustava, možemo pomoći da radite bolje.
